……………

21.08'2007.

Bila sam jos uvijek dijete kada sam te zavoljela…..promijenila sam se od tad….ali jedna stvar ce uvijek ostati ista…..a to su moji osjecaji prema tebi……jer mi jednostavno znacis previse…..i sad umjesto da se veselim zivotu i da trazim novu ljubav….ja opet suze lijem….vristim….i umirem…..a pitam te zasto…..tako sam umorna od ljudi…..ti sada odlazis i jedino sto mi ostaje su suze…..suze koje ne prestaju teci…..ti me unistavas pogledom……pisem ovo puna suza….i nesto mi steze srce……valjda se to zove ljubav……valjda je to ono za cime ljudi zude….i za sta mole……nije mi vise nista potrebno…..ja nisam vise ona bezbrizna djevojcica….promjenila sam se….tacnije ti si me promjenio……placem a ni sama ne razumijem zasto……svijet je tako siv……voljela bi pobjeci od svega……ponekad pomislim da bi mi bilo bolje da te nikad nisam srela…..ali onda se prenem i shvatim….pa moj zivot ne bi imao smisla bez tako predivne i drage osobe sa tom toplotom u ocima…….pokusavam se nasmijati, ali bol mi ne dopusta…….nikada nikoga tako nisam voljela….ovo me ubija….imam osjecaj da umirem….placem usred noci….i koracam sama kroz zivot puna boli i rana na srcu….ali tebe nije briga…..nikada ti nista nisam znacila….bilo bi ti bolje bez mene………moju bol niko nemoze zaustaviti….jos uvijek se sjecam prvih osjecaja..poruka..rijeci..pa cak pamtim i sve zezancije koje su mi davale nadu…a najvise od svega pamtim tvoje rijeci koje si rekao kad ti je puko film kad si rekao da nista ne fali time sto se mi volimo..da se to njih ne tice i da su ljubomorni sto ti imas mene….ali nisi tako mislio..zar ne??….svaka nada mi je unistena..sve si slomio….mrtva sam….bez tebe sam nista….i sada u moru suza ovo pisem…pokusavam saprati bol…ali ne uspjevam..emocije prste iz mene…a ja sam tako bespomocna….voljela bih opet biti ono dijete koje ni ne zna sta je zivot..samo se smije, jos uvijek otkriva svijet i nema nikakvih briga…ali to je nemoguce…ne mogu da istjeram vraga iz sebe koji te beskrajno voli i ne zna koliko me to boli….ima nesto u tom tvom toplom osmjehu..nesto bez cega ne mogu….znacis mi previse….taj datum…taj 10. maj cu uvijek pamtiti….tad se dogodilo nesto prelijepo…sto nikada nisam osjetila..a zove se ljubav…..ljubav je to sto mi steze srce….pisem ovo…suze mi liju niz obraze…ruke mi se tresu….steze me u grlu..u srcu….ne mogu ovako…jednostavno ne mogu….niko te nemoze zamjeniti….koracam sama pustim ulicama…a tvoj mi lik ne izlazi iz glave….stalno si tu ispred mene…ti..tvoj glas….sve sto si mi ikada rekao..sve sto sam ikada cula mi prolazi glavom……ne mogu….ne mogu zaustaviti bol..osjecaje..misli……..tako sam se lijepo osjecala poslije njihovih zezancija koje su mi davale nadu…ali, tako je, to su samo bile GLUPE ZEZANCIJE….ti nikad nisi mislio i nikada neces misliti..ono sto si rekao da se mi volimo i da su oni samo ljubomorni sto ti imas mene…to su za tebe samo glupe rijeci koje ti nemaju nikakvog smisla i zaboravis ih u sekundi..a meni su stalno u glavi..iako znam da to nije tako i da nikada nece biti…..ali tebe nije briga za moje osjecaje…imas svoij zivot..i ja ti nisam potrebna….zar nije tako??…..ja sam tebi neko, nekoko ti nije potreban i neko ko ti nikad nije i nikada nece nista znaciti…..Zar ne??

Jebes naslov…

Sta je ovo ustvari, kakav je smisao zivota…
Prolazis svaki dan pored toliko neznanaca i ne slutis da svaki od njih ima svoju pricu…da svaki od njih zivi svoj zivot..Prolazis pored toliko njih i nijedan od njih ti ne znaci nista, ni ne slutis sta se to desava u njegovoj glavi, on je za tebe potpuni neznanac…a i ti si isto to za njega i ko zna da li ce vas jednog dana sudbina spojiti…Ni ne slutis sta se sve moze desiti…i sta te sve ceka…Taj neznanac..ce vam mozda jednog dana spasiti zivot..i dobiti priliku da vise ne bude neznanac..da vas upozna… ne mozemo suditi ljudima koje ne poznajemo…
Jednom sasvim slucajno sam naletjela na jednu osobu koji nisam poznavala i dala joj priliku da me upozna, a i meni se pruzila ta sansa..otkrila sam nevjerovatne stvari..nikad ne bih ni slutila da je ta osoba tako draga..zahvaljujuci tom bezazlenom slucajnom susretu i toj sansi stekli smo nesto nevjerovatno..prijateljstvo… upravo zbog tog glupog susreta koji mi je otvorio put u jedno iskreno prijateljstvo ja vjrujem da sve sto se dogadja da se dogadja s razlogom….od tada dajem ljudima priliku da me upoznaju, jer postoji razlog zasto sam bas naletjela na tu osobu…kada gledam razigranu djecu u parku ni ne shvacam da sam ja nekad bila poput njih..i da ce oni jednog dana biti poput mene i da ce imati svoju pricu..jer svatko je ima…..mozda ce im biti potpuno razlicita od moje, a mozda ce imati neke slicnosti, ali svaka ce biti jedinstvena…upoznati nekoga je ustvari saznati njegovu pricu i kako se on osjeca….u biti se to nema nikakvog smisla..sve je tako razigrano..nestasno..isarano svakakvim bojama…..jer to je zivot…uvijek je nepredvidiv i pun iznenadjenja…
aminicaxx
moj msn je angel_in_love_with_you_@hotmail.com,,mrzim debile iz razreda,,naj frendovi su mi matea,naida,emina,berin i jan,,da njih upoznate znali bi šta su pravi jarani.,,dosta od mene...sta bi ste vise...hehehhe

Komentariši