NiSkA si pa PizDiS,KuCko daj budi jaka pa me stign

[Kao prsti na koži...Kao voda u ruci tvoje staklene riječi lome ponos u nama...]

30.07.2008.

Na morskome plavom žalu gdje čarlija vjetrić mio..

 

Putujem ujutru..
4,5 sata..
Dvije prijateljice i ja.
Idemo kod jednog starog dobrog prijatelja Jadrana..
Velik je to čovjek..
Pušta nam da se kod njega kupamo..
Vlastitim vjetrom mrsi naše kose.. i grije nas svojim suncem, i boji naš ten..
I prepušta ljubaznim glasovima da nam daju gratis kugle sladoleda..
Stvara nam ugođaj kao raj za oči..
Uveseli nas bojama.. i šarenim suvenirima.. i lijepim fotografijama..
Naveče nam da da popijemo poneki koktel..
Zabavlja nas i opušta..
I naravno da mi materijala za novi post kad se vratim.. o svemu što se desilo na mjestu za koje sam sentimentalno vezana..

I ON putuje.. na more isto..
Na različita mjesta, ali ipak ćemo nešto zajedno uraditi..
Ispuniti moju želju..
Oboje ćemo u isto vrijeme gledati isti izlazak sunca, tačno dogovor kako je pao..
On na jednom, ja na drugom kraju mora..
A onda se opet vraćamo jedno drugom..
I kao što on kaže, puno se zaželimo i onda ne ispuštamo jedno drugo iz ruku..

I između ostalog.. Ostavljam i..
Tjeram jednu Aidu da ide svom dragom.. kad položi nacrtnu geometriju, a hoće..
Gdje znam da će biti najsretnija.. 5 days more left srećo..
I jednu Amilu.. kažem joj da će sigurno položiti prijemni ispit..
I ispuniti nam zajedničku želju..
A onda će i ona na more.. (nisu teška pitanja)..
Danijelu, Lejlu, Aidu, Maju da možda pronađu nekog novog ali vrijednog njih..
Volim vas sve!!
A svim ostalim blogerrima.. mojim vjernim..
Budite mi sretni!!

I evo znala sam, već je počelo opraštanje kao da na godinu dana idem..